Wolfgang Borchert

Wolfgang Borchert (Hamburg, 1921. – Basel, 1947.) radio je kao knjižarski pomoćnik i glumac, kao antifašist dva je puta osuđivan na smrt pa pomilovan te je zbog kritike države 1941. godine poslan na Istočnu frontu. Teško je obolio od žutice i difterije, pa su ga smjestili u vojni zatvor u Nürnbergu, zatim zbog narušena zdravlja proglasili nesposobnim za vojsku. Vratio se u razrušeni Hamburg, radio kao asistent režije i kabaretist, pisao priče i pjesme, ali ne zadugo. Prijatelji su mu omogućili boravak u lječilištu u Švicarskoj, no bilo je prekasno. Ostale su mu još samo dvije godine života koje je iskoristio za pisanje priča o beznađu, o bijedi izgladnjelih, osakaćenih u ratu, povratnika i ljudi bez domovine. Strastven, gotovo opsjednut mladi čovjek seizmografskom je preciznošću bilježio svaki pomak, od topovske grmljavine do drhtaja djevojačke ruke. Njegovo je djelo krik protiv rata koji je, zahvaljujući prijevodima na mnoge jezike, odjeknuo cijelim svijetom. Za svojega kratkog života napisao je radio-dramu Vani pred vratima (Draußen vor der Tür, 1947.) kojom je postigao međunarodni uspjeh, zbirku pjesama Svjetiljka, noć i zvijezde (Laterne, Nacht und Sterne, 1946.), zbirke pripovijeda ka Maslačak (Die Hundeblume, 1947.), Toga utorka (An diesem Dienstag, 1947.) i dr. (fotografija: Wolfgang Borchert - Letztes Foto als Zivilist im Sommer 1941. Staats- und Universitätsbibliothek Hamburg Carl von Ossietzky - https://galerie.sub.uni-hamburg.de/items/show/306. CC BY-SA 4.0 https://creativecommons.org/licenses/by-sa/4.0)