“Nepretencioznost je svakako jedna od glavnih odlika ove knjige. Putopis je shvaćen kao svojevrsno putovanje vlastitim životom, premda se spominju i konkretna putovanja i konkretni gradovi, žanrovski se sve skupa više odmiče prema granici s dnevničkim zapisima, a motivi koji se u svemu tome ponekad nagla šavaju su pisanje i pamćenje”
(Jagna Pogačnik: I autobiografija i putopis Sanje Pilić. BestBook, Express, 7. 2. 2025.)
Iz intervjua
“[‘Dušopis’] je vrlo lijepa kovanica, a smislio ju je Zoran Maljković i mislim da dobro ocrtava tekstove u knjizi ‘Šetnje, zaborav’… A zapravo u njoj i jesu neki zapisi iz duše, samo sam pisala i nisam brinula hoće li se to kome sviđati ili neće. Zbilja sam zaboravna, a neka sjećanja su ipak ostala. Zagreb i ljudi koji više ne postoje. Građanski život. Stara prijateljstva…”
(Sanja Pilić: Utočište je honorar u banci i materijalna sigurnost. Pogotovo kad ostarite, razgovor vodio Srđan Sandić. Telegram, 4. 8. 2025.)