“Priče su ovo, najkraće rečeno, o čežnji, o najljepšem što praznina u čovjeku može stvoriti. Ne mogu se sjetiti postoji li igdje ispisana nesretna ljubav kao što je ova Erike Ewald”
(Ena Katarina Haler: Ljepota, bezvremenska i neprolazna, BestBook, Express, 3. 10. 2025.)
“Najsuptilnija, ujedno i prva pripovijest, ‘Ljubav Erike Ewald’, ostavlja i najtrajniji utisak – pisac se u njoj bavi potisnutom seksualnom žudnjom mladih i čednih Bečanki – ali i djevojaka iz šireg društvenog kruga – koje su svoju, ne samo erotsku nego i životnu sreću, često žrtvovale lažnom, ali itekako djelatnom i uspješnom moralu ondašnjeg vremena, oblikovanom prema strogim i veoma kontroliranim (osobito za pripadnice ljepšeg spola) uzusima viktorijanskim…”
(Tatjana Gromača: Stefan Zweig: Ljubav Erike Ewald, Moderna vremena, 21. 10. 2025.)