Juan Mihovilovich

Juan Mihovilovich rođen je 1951. godine u Punta Arenasu. Pravnik je, pjesnik, pripovjedač, romanopisac i esejist. Odrastao je u dijelu koji se naziva „hrvatska četvrt“ i odakle potječe niz značajnih čileanskih književnika hrvatskog podrijetla (Roque Esteban Scarpa, Nicolás Mihovilovic, Ernesto Livacic Gazzano i drugi). Objavio je romane La última cadena (Zadnja osuda, 1980., 1983.), Sus desnudos pies sobre la nieve (Njezine bose noge po snijegu, 1990.), El contagio de la locura (Zaraza ludošću, 2006.), Desencierro (Oslobađanje, 2008.), Grados de referencia (Referentne točke, 2011.), El asombro (Čuđenje, 2013.), Yo mi hermano (Ja moj brat, 2015.), Tu nuevo Anticristo (Tvoj novi Antikrist, 2021.) i El amor de caracoles (Ljubav puževa, 2024.) te zbirke pripovijedaka El ventanal de la desolación (Prozor nad pustoši, 1989., 1993.), El clasificador (Razvrstavač, 1992., 2006.), Restos mortales (Posmrtni ostaci, 2004.), Los números no cuentan (Brojevi ne pričaju, 2008.), Espejismo con Stanley Kubrick (Fatamorgane sa Stanleyjem Kubrickom, 2017.), Bucear en su alma (Roniti u njegovoj duši, 2018.) i Teoria de espanto: narrativa breve (Teorija užasa: kratke priče, 2021.). Dobitnik je mnogih nagrada u zemlji i inozemstvu. Mihovilovich je pripadnik trećega naraštaja hrvatskih iseljenika i skupine čileanskih književnika ‘80-ih godina ili "naraštaja državnog udara". Književni kritičar Ernesto Livacic utvrdio je da je „jedan od najboljih predstavnika moderne čileanske proze“ te „da je unio svjež dah u suvremenu čileansku književnost“. On pak za sebe kaže da je sklon nekoj vrsti patetičnog realizma. Obilježja su njegove proze tečan stil, jedinstvenost, izvrsni portreti likova, prikazi običnih životnih situacija, čistoća stila, dinamika, preciznost. U djelima Juana Mihovilovicha osjeća se utjecaj Rulfa i Dostojevskog, te se isprepliću uspomene na piščevo djetinjstvo i mladenačko doba. Jezik kojim su napisana jednostavan je i običan jer njime se najbolje otkriva te opisuje očajnog i usamljenog čovjeka.