Stig Dagerman

Stig Dagerman (1923.–1954.) bio je jedan od najsnažnijih i najnemirnijih glasova švedske književnosti 20. stoljeća. Književno se afirmirao vrlo rano: uz novinarski rad i sindikalistički angažman, 1945. objavljuje kafkijanski roman "Zmije" (Ormen), a već godinu dana poslije svoj najosobniji roman "Otok osuđenih" (De dömdas ö). Njegov opus prožet je egzistencijalnom tjeskobom, strahom i moralnim rasapom modernog čovjeka. Godine 1946. poslan je u poraženu Njemačku kao reporter. Iz tog putovanja nastala je knjiga "Njemačka jesen" (Tysk höst), jedno od najpotresnijih svjedočanstava o poslijeratnoj Europi i djelo koje je zapečatilo njegov ugled kao pisca radikalne etičke osjetljivosti. Realistički pristup, usmjeren na duboku analizu ljudske psihe, vidljiv je i u zbirci novela "Noćne igre" (Nattens lekar, 1947.) te romanu "Opečeno dijete" (Bränt barn, 1948.). Romanom "Svadbene tegobe" (Bröllopsbesvär, 1949.) još jednom potvrđuje svoje mjesto i kod publike i kod kritike. Unatoč uspjehu, Dagerman je cijeloga života vodio borbu s depresijom, tjeskobom i osjećajem unutarnje blokade. Godine 1954., u dobi od samo trideset i jedne godine, oduzeo si je život. Dobitnik je Književne nagrade "Svenska dagbladeta" (1946.), a danas se osobi ili organizaciji koja se u humanističkom duhu zalaže za slobodu govora ili književnim radom promiče međukulturno razumijevanje i empatiju u njegov spomen dodjeljuje Nagrada "Stig Dagerman". (Foto: https://dagerman.us)