Heliopolis

23,90 €

Ernst Jünger

Pročitaj ulomak knjige

  • Roman
  • S njemačkog preveo Andy Jelčić
  • 360 str.
  • Tvrdi uvez, 13 x 20 cm

Roman Heliopolis njemačkog pisca Ernsta Jüngera distopijsko je djelo objavljeno iste godine kada i mnogo poznatiji roman 1984. Georgea Orwella, pa je sigurno i to razlog zbog kojega širi čitateljski krugovi diljem svijeta nisu posve upoznati s ovim ostvarenjem. U fiktivnom Heliopolisu, glavnom gradu neimenovane države (ili federacije država), vodi se stalni političko-vojni sukob dviju frakcija kojima su na čelu prokonzul i pokrajinski namjesnik. U njemu sudjeluje i zapovjednik Lucius de Geer, po mnogima Jüngerov alter ego, koji usprkos vojničkoj disciplini i predanosti dužnosti balansira između služenja poretku i humanosti, ali i između rigoroznog militarizma i estetskih prohtjeva koji gdjekad uključuju i metafizičko iskustvo.

Ovaj roman, obilježen brojnim povijesnim aluzijama i filozofskim digresijama, baš poput remek-djela Orwella i Aldousa Huxleyja odražava duh vremena, predviđajući geopolitički unilateralizam koji će po svršetku hladnoga rata, makar djelomično i privremeno, zaživjeti pod Fukuyaminom parolom kraja povijesti. Ono što, međutim, ovaj roman čini osobito intrigantnim, obilje je opisanih gadgeta od kojih su neki u stvarnosti i zaživjeli. Među njima se osobito ističe fonofor, koji je u velikoj mjeri usporediv s pametnim telefonom. Osim toga, umreženost stanovnika Heliopolisa umnogome podsjeća na neke od ključnih karakteristika digitalne ere u kojoj živimo, a među kojima se, prije ostalih, ističu društvene mreže.

Osvrti na knjigu

"... Heliopolis je slika i prilika prezrele moderne... novi čovjek atomizirani je kvantum volje za moć koji se, u preziru spram organičkog poretka i totaliteta zajednice, slobodi i plemenitosti suprotstavljen, integrira u pobunjenu masu, taj rezervoar resantimana predvođen novim narodnim tribunom; namjesto slobode i plemenitosti kao nove vrijednosti nastupaju jednakost, gola nadmoć i želja za ostvarivanjem koristi nadmoćne društvene stranke; društvo se svelo na arenu sukoba nepomirljivih i u totalitet neuklopljivih skupina; država je puki aparat očuvanja prevlasti određene grupe u društvu pomoću tehnike, policije, birokracije i politike istrebljenja; političku teologiju mistike totaliteta (čiji je vrhovni suveren odsutni bogoliki regent) zamjenjuju kultovi..." (Sebastian A. Kukavica: Opasnost i sloboda na vrhu noža, Suvremenik, 6. 8. 2026.)

Kategorije: , ,

Description

Pročitaj ulomak knjige

  • Roman
  • S njemačkog preveo Andy Jelčić
  • 360 str.
  • Tvrdi uvez, 13 x 20 cm

Roman Heliopolis njemačkog pisca Ernsta Jüngera distopijsko je djelo objavljeno iste godine kada i mnogo poznatiji roman 1984. Georgea Orwella, pa je sigurno i to razlog zbog kojega širi čitateljski krugovi diljem svijeta nisu posve upoznati s ovim ostvarenjem. U fiktivnom Heliopolisu, glavnom gradu neimenovane države (ili federacije država), vodi se stalni političko-vojni sukob dviju frakcija kojima su na čelu prokonzul i pokrajinski namjesnik. U njemu sudjeluje i zapovjednik Lucius de Geer, po mnogima Jüngerov alter ego, koji usprkos vojničkoj disciplini i predanosti dužnosti balansira između služenja poretku i humanosti, ali i između rigoroznog militarizma i estetskih prohtjeva koji gdjekad uključuju i metafizičko iskustvo.

Ovaj roman, obilježen brojnim povijesnim aluzijama i filozofskim digresijama, baš poput remek-djela Orwella i Aldousa Huxleyja odražava duh vremena, predviđajući geopolitički unilateralizam koji će po svršetku hladnoga rata, makar djelomično i privremeno, zaživjeti pod Fukuyaminom parolom kraja povijesti. Ono što, međutim, ovaj roman čini osobito intrigantnim, obilje je opisanih gadgeta od kojih su neki u stvarnosti i zaživjeli. Među njima se osobito ističe fonofor, koji je u velikoj mjeri usporediv s pametnim telefonom. Osim toga, umreženost stanovnika Heliopolisa umnogome podsjeća na neke od ključnih karakteristika digitalne ere u kojoj živimo, a među kojima se, prije ostalih, ističu društvene mreže.

Osvrti na knjigu

“… Heliopolis je slika i prilika prezrele moderne… novi čovjek atomizirani je kvantum volje za moć koji se, u preziru spram organičkog poretka i totaliteta zajednice, slobodi i plemenitosti suprotstavljen, integrira u pobunjenu masu, taj rezervoar resantimana predvođen novim narodnim tribunom; namjesto slobode i plemenitosti kao nove vrijednosti nastupaju jednakost, gola nadmoć i želja za ostvarivanjem koristi nadmoćne društvene stranke; društvo se svelo na arenu sukoba nepomirljivih i u totalitet neuklopljivih skupina; država je puki aparat očuvanja prevlasti određene grupe u društvu pomoću tehnike, policije, birokracije i politike istrebljenja; političku teologiju mistike totaliteta (čiji je vrhovni suveren odsutni bogoliki regent) zamjenjuju kultovi…” (Sebastian A. Kukavica: Opasnost i sloboda na vrhu noža, Suvremenik, 6. 8. 2026.)

Povezani proizvodi