Description
Pročitaj ulomak knjige
- S francuskog prevela i priredila Mirna Sindičić Sabljo
- 280 str.
- Tvrdi uvez, 13 x 20 cm
Émile Zola, autor nekoliko romanesknih ciklusa i tvorac teorije naturalizma, ostavio je za sobom iznimno bogatu korespondenciju. Tijekom gotovo četrdeset godina napisao je tisuće pisama u kojima se razotkriva intimna, misaona i angažirana strana pisca koji je presudno obilježio ne samo francuski nego i europski književni život druge polovice 19. stoljeća.
Izabrana pisma objedinjena u ovom izdanju nude višeslojan uvid u Zolu kao ambicioznog mladića koji povremeno sumnja u vlastite spisateljske sposobnosti, kao romanopisca koji promišlja vlastitu poetiku, kao kritičara i polemičara uključenog u književne borbe svoga vremena, ali i kao supruga, ljubavnika i oca rastrganog između dvije obitelji. Pisma upućena članovima obitelji, prijateljima (Paul Cézanne, Gustave Flaubert, Alphonse Daudet), kolegama književnicima (Edmond de Goncourt, Joris-Karl Huysmans, Léon Hennique, Stéphane Mallarmé), urednicima (Arsène Houssaye, Georges Charpentier) te kazališnim i likovnim umjetnicima (Auguste Rodin, André Antoine) svjedoče nastanku jednog od najsloženijih književnih projekata modernog doba – ciklusa romana Rougon-Macquartovi – dok ona napisana tijekom afere Dreyfus prikazuju Zolu kao hrabrog i dosljednog javnog intelektualca.
Ova knjiga donosi presjek Zoline korespondencije nastale između 1858. i 1902. godine te čitateljima omogućuje uvid u razvoj autorove misli, spisateljske karijere, estetičkih uvjerenja, načina pozicioniranja u francuskom književnom polju i društvenog angažmana.
Osvrti na knjigu
“… Čestitost, iskrenost, Zolina privrženost istini, koja cijenu ljudskoga života uzdiže u vis, izdižući time i ljudsku osobu, ili osobnost… jest ono čemu se s razlogom i danas divimo, što i našim životima pripisuje vrijednost, koju nam naša stvarnost, manje ili više, efikasnije ili iluzornije osporava ili poništava. Iz tog je razloga ovo uistinu važna, na jedan način neobično neophodna knjiga našem dobu i čovjeku, našem postojanju. Ona na nas djeluje tako otrežnjujuće i prizemljujuće…” (Tatjana Gromača Vadanjel: Émile Zola: Izabrana pisma, Telegram, 30. 6. 2026.)
“… i dok su ova pisma izuzetan ogled razmišljanja i svijesti jednog od velikana europske književnosti, kao i književne i umjetničke scene te nenadmašne druge polovice 19. stoljeća, u njima je i trag stvaralaštva samog, procijep u onaj trenutak kad prosto služenje jezikom postaje književnost…” (Ena Katarina Haler: Ljubavnica, tajna djeca i pismo koje je promijenilo povijest, BestBook, Express, 7. 8. 2026.)







